Sve je prisutniji društveni konsenzus da jednostavno morate voljeti tjelovježbu. Ljudi tvrde da oni koji ne vole tjelovježbu jednostavno još nisu pronašli ono što vole, ili ne rade to dovoljno često da bi se aktivirala pozitivna povratna sprega.
Dick Talens na blogu Vitals piše o svojim dugogodišnjim iskustvima s tim gledištem na tjelovježbu. Evo što on kaže o tome:
Kao autor na temu fitnessa i i trener, koji konzistentno vježba desetljećima, mogu uvjereno reći da ne volim vježbati. I to je OK.
Ideja da bi svatko trebao uživati barem u nekoj vrsti tjelovježbe je glupa. U osnovi, to je kao da vam filatelist kaže da niste zainteresirani za njegov hobi jer još niste otkrili svijet samoljepivih koverti ili osmerokutnih marki. To je smiješno. Nemate obvezu uživati u baš svemu što postoji na svijetu, niti morate trošiti svoje vrijeme iskušavajući različite sportove u nadi da ćete otkriti neku magičnu aktivnost koja će vam se svidjeti. To je neučinkovito i obeshrabrujuće. Postoje mnogo bolji načini da iskoristite svoje vrijeme od mučenja samog sebe.
Ali to ne znači da trebate odustati. Tjelovježba ima očite dobrobiti osim notornog “boljeg izgleda”, koje su znanstveno dokazane. Kao prvo, sjajna je za mentalno zdravlje. Različite analize pokazale su da tjelovježba može biti jednako učinkovita kao i lijekovi u tretmanu blage do umjerene depresije, kao i da umanjuje napetost izazvanu stresom.
Ako gledamo dublje, pomaže tijelu da se štiti na svojoj temeljnoj razini, onoj staničnoj. Vježbanje je stresno: ne samo emocionalno, za one koji ga ne vole, nego i fiziološki, jer potiče proizvodnju slobodnih radikala, čestica koje oštećuju stanice. Ali tijelo se na to prilagođava. Konstantnom izloženošću vježbanju, stanice se jačaju protiv štete na način da povećavaju proizvodnju antioksidantskih enzima, tj. tvari koje štite stanice od slobodnih radikala. To može pomoći tijelu u sprečavanju raka, srčanih oboljenja i raznih neurodegenerativnih stanja.
Dakle, postoje stvarne prednosti vježbanja veće od površinskih poboljšanja, ali ako ni to nije dovoljno da vas natjera na trening, evo nekoliko taktika kojima možete vježbanje učiniti bezbolnijim:
- Vježbajte čim kraće je moguće. Nema smisla produljivati patnju. Posvetite se složenim pokretima, koji aktiviraju više različitih skupina mišića. Aerobne vježbe obavljajte visokim intenzitetom i držite raspored tijekom treninga gustim radi maksimalne učinkovitosti. Bit će vam lakše ubaciti tjelovježbu u raspored.
- Kombinirajte trening s nečim što volite. Ekstremna neugoda + vrhunska ugoda = ravnodušnost? Budimo ozbiljni, ako je to moguće, skrenite svoju pozornost s vlastite muke. Ako volite glazbu, složite play listu za trening, ili nađite partnera za trening s kojim se možete družiti. Ili skinite s interneta svoju omiljenu seriju i koristite je kao timer koji će vam reći kad je prošlo pola sata. Bilo što što će vas navesti da ne razmišljate o tome koliko mrzite orbitrek.
- Promijenite “trebao bih vježbati” u “vježbat ću”. Mala promjena izraza može jako utjecati na vaš način razmišljanja. “Trebao bih” asocira na nešto što radite pod vanjskim pritiskom, i daje vam prostora za uzmak. “Hoću” je konkretnije. Zacrtavate to u svom umu kao zadatak koji ne možete izbjeći.
- Učinite tjelovježbu dijelom rutine. Odredite vrijeme kad vježbate, i držite ga se. To može biti teško ako ste zauzeti, ali ostavite li sebi na izbor da ćete vježbati kad budete mogli, pogriješit ćete. Ono što će se neizbježno dogoditi bit će da će se tjelovježba preseliti u daleku zemlju sutrašnjice. Postane li vježbanje dio vašeg dnevnog rituala, moći ćete ga obaviti bez previše razmišljanja ili odgađanja.
- Radije se bavite ne-tjelovježbom. Možda je lakše povećati svoju opću dnevnu aktivnost, umjesto da dodajete sate u teretani. Ne vozite se autom, odvezite se biciklom ili hodajte. Ne koristite lift. Mali izbori na dnevnoj razini mogu narasti do snage cijelog treninga.