Tehnologija i multitasking – kako su uništili našu produktivnost

Ovo je drugi dio teksta o produktivnosti. Prvi, o odnosu produktivnosti i radnog vremena, smo objavili prije tjedan dana. Saznali smo da više radnih sati ne znači i više obavljenog posla. Sad ćemo više pričati o utjecaju tehnologije na produktivnost, našim rastresenim životima i multitaskingu.

Utjecaj tehnologije na produktivnost

Dugo se pretpostavljalo da tehnološki napredak pokreće produktivnost i ekonomski rast. Ali postoje dokazi da nam nije puno podigao standard života. Od 1991. do 2012. godine prosječan godišnji porast stvarnih plaća u Velikoj Britaniji bio je 1,5%, a u SAD-u 1%, prema OECD-u, udruženju većinom bogatih zemalja.

Taj porast plaća manji je nego stopa ekonomskog rasta tijekom tog vremena i puno je manji nego što je bio prethodnih desetljeća. U drugim državama je još gore. Stvaran porast plaća Njemačkoj od 1992. do 2012. godine bio je samo 0.6%, a u Italiji i Japanu porasta gotovo nije ni bilo. A i te brojke ne pokazuju pravu sliku. Stvarna plaća većini je radnika ostala ista ili se čak smanjila, dok je najbogatijima još više porasla.

Teško je pomisliti da je takva ekonomska stagnacija moguća uz nevjerojatan tehnološki napredak, ali to se i ranije događalo. Većina povjesničara ekonomije zna da je porast britanskog standarda nakon prve industrijske revolucije bio iznimno malen. A početkom dvadesetog stoljeća, razvitkom izuma kao što je električna rasvjeta, produktivnost je rasla jednako sporo kao i desetljećima prije.

Taj neuspjeh povećanja produktivnosti novim tehnologijama (osim kratkog perioda od 1996 do 2004) naziva se Solowljev paradoks. Ekonomisti nisu suglasni oko uzroka tog paradoksa. Robert Gordon s Northwestern Sveučilišta smatra da novi izumi jednostavno nisu impresivni koliko se čine, i definitivno nisu dovoljno moćni da ponište utjecaj demografskih promjena, nejednakost i vanjska zaduživanja.

Tehnologija je omogućila radnicima da rade od kuće i na poslu; uz pomoć smartfona, tableta i emaila da budu online i dostupni cijelo vrijeme, na poslu i van njega. I ljudi sve više rade na godišnjem odmoru, ili ga uopće ne uzimaju, pogotovo u SAD-u. Sve to utječe na produktivnost.

Naši rastreseni i previše stimulirani životi

John Robinson, jedan od vodećih istraživača na temu iskorištavanja vremena, kaže da je danas najveći problem što “nemamo dovoljno vremena,” jer su nam životi razdijeljeni, previše stimulirani i isprekidani. Ed Hallowell, autor bestsellera “Driven to distraction”, tvrdi da imamo “kulturološki urođen ADD (poremećaj pažnje)”. Drugom riječju, postoji toliko puno distrakcija i stimulansa, da gubimo sposobnost fokusiranja.

Mnoge studije su pokazale da je većina radnika stalno izložena prekidima na poslu. Voditelje uprave i direktore većih tvrtke prekidaju svakih dvadesetak minuta.

Istraživanje je pokazalo da nam nakon svakog prekida treba u prosjeku 25 minuta da u potpunosti povratimo kognitivni fokus. Dr. Gloria Mark profesorica na Sveučilištu u Kaliforniji, otkrila je da se radnike u informacijskom sektoru prekida svake 3 minute – gotovo dvadeset puta u jednom satu ili 73 puta dnevno. A prosječni menadžer doživi prekid svakih osam minuta, što nije dobro za produktivnost. Ometanja su telefonski pozivi, dolazni emailovi, pitanja kolega i krizna stanja. U prosjeku većinu radnika prekinu jednom svakih 8 minuta ili u otprilike 6-7 puta u satu. U osmosatnom radnom danu to je otprilike 50-60 prekida dnevno.

Prosječan prekid traje 5 minuta. Ako vas ometaju 50 puta u danu i svaki potraje 5 minuta to vam uzima 250 minuta, tj. više od 4 sata, odnosno preko 50 posto radnog dana. Kognitivne studije koje su proučavale prekide pokazale su da ometanja zahtijevaju trenutnu pažnju i djelovanje i većina nas dozvoljava ili čak potiče prekide koji će nas odmaknuti od zadataka. Često reagiramo brzo na ometanje, jer nam daje osjećaj dovršavanja, i znamo da se vjerojatno nećemo morati usmjeriti na probleme u bliskoj budućnosti.

A što je s multitaskingom?

Postoje jasni dokazi da multitasking nije učinkovit i da jako šteti produktivnosti. Ne postoje dva zadatka koje možete istovremeno obavljati 100 efektivno. Što više zadataka obavljali odjednom, to će nam više opasti sposobnost razlikovanja važnoga od nevažnoga. Vjerojatno ste već čuli da je multitasking problematičan, ali nove studije pokazuju da nam ubija djelotvornost i potencijalno šteti mozgu. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Stanford otkrilo je da je multitasking manje produktivan od obavljanje zadataka svaki u svoje vrijeme. Istraživači su također otkrili da su ljudi koji su redovito bombardirani  dotokom elektronskih informacija ne mogu održati pažnju, sjetiti se informacija, ili prebaciti se sa zadatka na zadatak jednako učinkovito kao ljudi koji obavljaju zadatke jedan po jedan.

Zanimljivo je istraživanje provedeno na Sveučilištu u Londonu gdje su otkrili da je sudionicima koji su obavljali više zadataka odjednom tijekom kognitivnih zadataka opao IQ kao ad su pušili marihuanu ili ostali budni cijelu noć. IQ je opao za 15 bodova muškarcima koji su multitaskali i stavilo ih je u mentalni rang osmogodišnjaka. Dugo je bilo smatrano da je kognitivno pogoršanje zbog multitaskinga samo privremeno, ali novo istraživanje provedeno na Sveučilištu u Sussexu otkrilo je da ljudi koji obavljaju više stvari istovremeno imaju manju gustoću mozga u prednjem temporalnom režnju, dijelu mozga zaduženom za empatiju i kognitivnu i emotivnu kontrolu.

Tehnologija, rastresenost i multitasking mogu itekako negativno utjecati na produktivnost. U nastavku ćemo pričati o strategijama rješavanja problema produktivnosti.

(preuzeto s psychologytoday)