Jeste li zapeli na svom poslu i smatrate da trebate promjenu, ali se bojite nešto poduzeti? Ili vam prijeti otkaz, a bojite se što ćete dalje? Tyler C. Beaty bio je u sličnoj situaciji. Prije godinu dana izgubio je posao koji je radio 10 godina. Bio je dobro plaćen izvršni direktor u velikoj tvrtki. Danas mu je drago da se to dogodilo. Za stranicu MindBodyGreen je napisao tri bitne istine koje je naučio nakon što je izgubio posao. Evo što kaže:
Kad se to dogodilo, nisam znao osjećam li shrvanost ili olakšanje. Većinu vremena sam mislio da radim posao iz snova. Uložio sam toliko puno energije u posao. Činilo mi se da su prekovremeni sati i prekomjerna putovanja bili vrijedni žrtve koju sam davao.
Ali na dan otkaza, shvatio sam da sam posao bio mrzio duže nego što sam mislio. Mnogo toga se promijenilo u tvrtki u drugoj polovici mog staža, uključujući i mene samog.
Prvo sam volio posao, nakon toga sam bio nesretan, potom i potpuno mizeran.
Otkaz mi je bio pravo buđenje koje mi je trebalo. Natjeralo me da se pogledam u ogledalo i sagledam život. U tom sam procesu naučio tri bitne istine o sebi.
1. Bit mog identiteta je odvojena od mog zaposlenja
Kao i mnogi ljudi, prevelik dio svoje osobnosti sam posvetio poslu. Osim činjenice da mi je posao omogućio da se skrbim za obitelj, sve što sam osjećao prema sebi, moj društveni status i samopoštovanje bilo je isprepleteno s tim poslom. Sad je to sve nestalo i više nije dio mog života. Osim toga, to je bilo prvi put u 25 godina da sam nezaposlen. Bio sam potpuno izgubljen.
To iskustvo me natjeralo da dugo i dobro razmislim kako želim da me prijatelji i obitelj gledaju. Moralo je postojati nešto više, a ne da me svi smatraju samo marljivom osobom s dobrom karijerom.
Želio sam ostaviti trag kao dobar muž, otac i prijatelj. Želio sam raditi nešto što će imati pozitivan utjecaj na svijet, pa sam odlučio raditi na tome da inspiriram druge i pomognem ljudima da ostvare svoje potencijale. Najvažnije je to da nisam htio dopustiti da posao ili šef ima toliki utjecaj na moj život.
2. Često dozvoljavamo da nam stres manipulira prioritetima, ali na kraju krajeva, svi imamo izbor
Moj posao je od mene zahtijevao da iznimno puno putujem, što je značilo da sam nebrojene noći i povremene vikende provodio odvojen od obitelji. Zbog toga sam propustio toliko puno iskustava sa sinom, i na svoju zaposlenu ženu stavio dodatno breme. FaceTime mi je zamijenilo vrijeme s obitelji.
Nekoliko dana nakon što sam dobio otkaz, napravio sam listu stvari koje su mi važne osobno i poslovno. Sramim se priznati koliko sam važnosti stavljao na posao, primanja, putovanja i ostale poslovne stvari na prvoj listi. Trebalo mi je nekoliko tjedana i nekoliko novih lista dok nisam napisao balansiranu listu, koja je u skladu s osobom kojom želim biti sad, a ne s tim što želim postati. Obitelj mi je na vrhu liste prioriteta, i ona mi koristi kao filter za sve druge stvari koje sam na nju stavljao.
3. “Uspjeh” i “sreća” nisu nužno sinonimi
Kao i svih, roditelji i učitelji su mi govorili kako moram uporno raditi kako bi bio uspješan, i da samo uz uspjeh mogu biti sretan. Ali bez obzira kako sam naporno radio, uspjeh i sreća uvijek su mi bili izvan dohvata ruke.
Umjesto da smisao pronađem u poslu kojeg radim, fokusirao sam se na to da dobijem što više novca i moći dok sam se uspinjao na korporativnoj ljestvici. Ali unatoč visokim postignućima, nikako nisam bio zadovoljan. Uvijek sam htio još, misleći da će sreća s vremenom doći.
Nisam bio bliže sreći ni na dan kad sam izgubio posao, bar sam tada tako mislio. Nisam mogao ni zamisliti da će me pustolovina u sljedećih godinu dana dovesti do razine sreće koju prije nisam osjetio. Putem sam naučio da je sreća u sadašnjem trenutku, i kad si sretan dok tražiš uspjeh, puno je vjerojatnije da ćeš i uistinu uspjeti.
Danas koristim svoje iskustvo kako bih pomogao drugima da otkriju način kako biti sretan s onim što imaju dok tragaju za onim što žele u životu. Ja možda jesam bio skrenuo na putu do sreće, ali danas sam pronašao sreću u potrazi.