Moram nešto priznati: iako sam napisao knjige o tome, kao i brojne postove, u posljednje vrijeme se ne bavim jednim zadatkom odjednom.
Vratio sam se multitaskingu i distrakcijama.
Volio bih da mogu okriviti svoj pametni telefon (čeznem za danima glupih telefona), ali, da budem potpuno iskren, počeo sam stalno prebacivati s jednog na drugi tab u svom internetskom pregledniku. Privukao me zov toliko zanimljivih stvari za pročitati na internetu, mailova, razmjene poruka s obitelji, uvijek nečega što treba provjeriti, ili pročitati, ili odgovoriti na to.
Od danas se vraćam singletaskingu.
Zašto? Jer mislim da je predavanje stalnom prebacivanju i distrakcijama način bijega. Doima se zaposlenim i produktivnim, ali je ustvari način izbjegavanja. Ne samo zažnih zadataka, nego svakog oblika dosade ili loših osjećaja koje imamo u tom trenutku.
Evo pravila kojih ću se pridržavati:
1. Samo jedan tab otvoren u internetskom pregledniku
Želim se fokusirati na čitanje jedne stvari, na odgovaranje na jedan mail, obavljanje jednog po jednog zadatka. Svjestan sam da ću možda imati nekoliko otvorenih tabova ako radim na nečemu, i to je u redu, ali ako primijetim da imam otvorene tabove koji nisu izravno vezani uz ono što radim, dodat ću ih u favorite ili na to-do listu za kasnije.
2. Znat ću na što sam fokusiran
Kad otvorim tab, svjesno ću zastati i promisliti o tome što želim postići. Možda ću tražiti neke informacije, ili zapisati nešto, ili odgovoriti na mail… štogod da to je, moram zastati i uvjeriti se da sam svjestan po što sam došao.
3. Čitat ću do kraja
Osim ako se ne dogodi neka hitna situacija, ako otvorim članak da ga pročitam, moram odlučiti da ću uložiti vrijeme za čitanje odmah. To znači predati svoju potpunu pozornost i pročitati ga do kraja. Ako sada ne želim pročitati taj članak do kraja, spremit ću ga za kasnije ili zatvoriti.
4. Jedna po jedan aplikacija na telefonu
Kao i s tabovima u internet pregledniku, često imam više otvorenih aplikacija na mom pametnom telefonu, i skačem s jedne na drugu. Pokušat ću ne koristiti telefon osim ako ne namjeravam nešto svjesno učiniti na njemu – poslati poruku, pregledati mailove, nešto pročitati. I imat ću otvorenu samo jednu aplikaciju, kad je to moguće.
5. Bit ću svjestan prekida i preskoka
Mislim da je moj um lako odvesti na stranputicu, pa ću pokušati uočiti trenutka kad se spremam za prebacivanje, a onda donijeti svjesnu odluku da ili potvrdim ili odbacim želju za preskokom. U redu je prebaciti se, ako napustim to što radim i fokusiram se na drugu stvar umjesto toga. I u redu je kad vas netko prekine (telefon, žena, djeca…), ali ja sam sebi zadao da moram poduzeti svjesnu akciju prebacivanja pozornosti s onog što radim i na novu stvar, bez otpora tome što me je netko prekinuo. Shvaćam da neću uvijek biti savršen u ovome (prekinuli su me dok sam pisao ovaj odlomak, inače), ali pokušat ću to prakticirati kad god se sjetim.
6. Svjesno ugasiti kompjuter i mobitel
Ne moram uvijek raditi, uvijek biti ometen, uvijek provjeravati. Ponekad mogu svjesno odabrati da ugasim uređaje, pročitam knjigu, prošetam se bez slušalica, radim nešto s voljenom osobom. Pokušat ću si svjesno reći: “OK, vrijeme bez digitalnih uređaja idućih 30 minuta.” (ili, sat, dva tri…).
Ovo nisu čvrsta pravila, više smjernice. Često neću uspjeti pratiti ih, ali ću se truditi da ih slijedim bar jednom tjedno, po mogućnosti i češće.
Ne radim to kako bih bio produktivniji, fokusiraniji ili discipliraniji. Želim istražiti svjesnost i svijest. Poželite mi sreću!