Svaki dan gubim bitku s otporom prema pisanju, ali onda ipak pobijedim.
Gubim češće nego što pobjeđujem, ali pobjeđujem svaki dan. I to je važno. Jer se ne možemo riješiti otporu kreaciji – bilo da je riječ o kreiranju umjetnosti, pokretanju posla ili pisanju. Otpor se uvijek javlja. Ali moramo se naučiti prevladati ga, raditi s njime.
Suočavate li se s otporom i borite s odlaganjem? Želite li stvarati svaki dan, ali vam je teško fokusirati se i obraniti se od distrakcija?
Razgovarajmo onda o stvaranju navike, te o zaprekama koje će vas čekati na tom putu.
Danas ću podijeliti glavne zapreke i kako ih zaobići.
Što stoji na putu vašoj stvaralčkoj navici? Evo glavnih zapreka:
- Distrakcije. Svi imamo taj problem, i svi im se predajemo. Samo je jedan način za prevladati ih – počistiti ih sve odjednom. Pospremite u favorite sve otvorene tabove, zatim zatvorite internetski preglednik, zatvorite sve ostale programe, ugasite mobitel i otvorite samo problem koji vam je potreban za stvaralaštvo. Prazan word dokument, blokić za skiciranje i ništa drugo. Podesite timer na 5 minuta i počnite. Kad istekne pet minuta, čestitajte sebi, ali nemojte stati, ponovno podesite timer. Možete s vremenom doći na 10-15 minuta, ali krenite od 5.
- Maštarije o tome kako će ugodno i lako biti stvarati. Nije lako. Teško je i prljavo. Maštarije smetaju, jer kad se suočimo sa stvarnošću, nikad nije u skladu s onim čemu smo se nadali. Umjesto toga, moramo shvatiti da maštarije nisu stvarne, okrenuti se stvarnosti i biti zahvalni što smo prisutni u ovom trenutku. To je teško i prljavo, ali još uvijek sjajno, i moramo biti zahvalni za prigodu.
- Strah od neuspjeha. Da, izlaganje samog sebe je zastrašujuće, a pogotovo ako još i nismo dobi u nečemu. Ali, kako ćemo postati dobri, ako nismo niti pokušali? Morate biti loši, svaki dan, dugo vremena. Na žalost, to nije lako. Kako bismo prošli kroz loše razdoblje, moramo se zabavljati, prigrliti svoju nevještost i dopustiti sebi da se igramo. Napišite lošu prvu verziju, radite na njoj dok ne postane nešto malo bolje, zatražite pomoć nekoga tko zna, dobijte povratne informacije i postanite bolji. I cijelo vrijeme se igrajte, kao kad ste bili dijete. Nismo odustajali od slikanja vodenim bojama jer nam je loše išlo – bilo nam je previše zabavno.
- Neugodan osjećaj zbog zbunjenosti i težine zadatka. Neugodno je raditi nešto što nas zbunjuje, gdje ne znamo što točno radimo, a još je i teško. Jedini način za to prevladati je da sjedite tamo, u trenucima kad želite odustati, i osjetite neugodu. Dopustite svom umu da se požali. Dopustite sebi da želite odustati, da vam je žao sebe. I nastavite sjediti. Nakon što ja osjetim tu neugodu, pomislim da i nije toliko baš loša. Nakon toga mogu pisati, iako mi to nije ugodno, i shvaćam da će sve biti u redu.
- Perfekcionizam. Želimo da sve bude super, pa cjepidlačimo i nezadovoljni smo rezultatima. To nas sprečava da zaista stvaramo. Moramo probiti perfekcionizam, prihvatiti loše prve nacrte, i naviknuti se da u javnost puštamo djela koja nisu savršena. Ja to radim na način da sebi ne dopuštam uređivanje prije objave posta. Samo objavim, tvitam, a onda se vratim uređivanju. To je zastrašujuće, ali prisilivši se da objavljujem nesavršene tekstove, prestao sam brinuti o perfekcionizmu.
- Potreba za promjenom. Dok pokušavate pisati/stvarati, osjetit ćete potrebu da se prebacite na nešto drugo. Provjeriti mailove, društvene mreže, vijesti, počistiti kuhinju. Metoda timera (5 minuta) pomaže to naglasiti – podesite timer, i ne dopustite sebi promjenu dok vrijeme ne istekne. Samo napišite jednu rečenicu, nacrtajte jednu crtu. Počnite, a onda, kad osjetite potrebu za promjenom, ostanite gdje jeste. Nastavite sjediti. Osjetite potrebu. Dopustite umu da se požali. Ali ne dajte mu da pobjegne. Zatim počnite ispočetka.
- Prekidi. Pišem u kući punoj djece. Samo im nježno kažem da trebam pisati sat vremena (ili već koliko) i stavim slušalice na uši. Ili odem iz kuće i negdje se osamim.
- Nedovoljno vremena. Svi smo zauzeti. Tko ima vremena za posvetiti se nečemu na sat ili dva? Zaboravite na to. Odvojite samo 5 minuta. Toliko vremena ima. Odrecite se nekih distrakcija, društvenim mreža, televizije, čitanja na internetu, i imat ćete pet minuta (i više). Kasnije, pronađite još 5 minuta. Ako je važno, pronaći ćete neke minute tu i tamo, i staviti stvaralaštvo na prvo mjesto.
- Umor. Nemoguće je fokusirati se i raditi kad ste umorni, zar ne? Pogrešno! Možete, ako zaista želite. Možete otići trčati, iako ste umorni. Možete spasiti nepoznatoj osobi život, iako ste umorni. Samo morate željeti to. Zapitajte se: zašto želim stvarati? Da pomognem drugima? Da se izrazim? Da učinim nešto dobro za sebe i druge? Koliko je važna ta namjera da činim dobro? Je li dovoljno važna da izdvojim vrijeme, borim se sa zbunjenošću i distrakcijama? Je li dovoljno važna da se borim s umorom? Ako nije, zaboravite.
- Negativne misli. Sami sebi govorimo: “Ja to ne mogu”, ili “Meni to ne ide”, ili “Neću sad, kasnije ću”. Takve misli, često ih i ne primjećujemo, mogu nas poraziti. Kako im se suprotstaviti? Na način da obraćamo pozornost. Prepoznajte takve misli. Koristite metodu timera, i kad želite odustati, a timer još ide, ostanite sjediti. Slušajte svoje misli, ali im ne vjerujte. Um će učiniti bilo što da vas prekine u poslu, pa ga nemojte slušati, samo sjedite i saslušajte njegove prigovore, kao da je malo dijete. Dajte svom unutarnjem djetetu malo suosjećanja, ali ne predajte se!
Razlozi zbog kojih stvarate trebali bi biti važni kao da spašavate život voljene osobe, inače to ne bi vrijedilo raditi. Upitajte se koliko žarko to želite, zatim poduzmite korake – uklonite distrakcije, stavite slušalite, podesite timer, prosjedite kroz poriv da se prebacite na nešto drugo, progurajte kroz umor.
Ako je važno, vi to možete.
