Jeste li već počeli upražnjavati odluke koje ste donijeli prije novogodišnje noći? Ili ste ih odgodili za neko drugo, pogodnije vrijeme?
Taman prije završetka prošle godine naišla sam na dvije vrlo praktične rečenice književnice Doris Lessing : “Sve što mislite učiniti, učinite sada. Uvjeti su uvijek nemogući”. I dok mislim da trebamo slušati svoj instinkt i intuiciju, čekanje “pravog” vremena, ponedjeljka, tog famoznog “sutra” kako bi počeli upražnjavati nešto što silno želimo ili trebamo, povučemo neke rezove moglo bi se pretvoriti u čekanje Godota. A dobro znamo da taj nikad ne stiže.
Priznajem, prvi dan prvog mjeseca nove godine naprosto zove na novi početak, kao da sam datum ima neku magičnu moć koja će nam pomoći ili nas natjerati da stvari mislimo, osjećamo i činimo drugačije, bolje nego što smo to činili u sad već staroj godini. I dok razumijem simboliku “novog lista” koji i doslovno okrećemo kada ulazimo u nadolazeću godinu – nova godina znači i novi planer – vrlo sam sumnjičava prema njegovom stvarnom utjecaju na izvršavanje odluka koje donosimo. Ako ne možete danas zamisliti svoj život bez cigarete, ne vidim kako ćete to moći sutra, samo zato jer je sutra 1. 1. Nešto se u vama mora promijeniti da biste se ostavili cigarete, a ne datum na kalendaru. Odluka o preokretu bilo koje veličine i važnosti dolazi isključivo iz nas samih, iz naše volje, potrebe, želje i snage da je donesemo i onda je se držimo. Uvjeti će uvijek biti nemogući.
Puno nas ima problema s odlučivanjem i to oko onih minornih stvari poput toga u koji kafić sjesti, do onih većih koji se tiču smjera u kojem naš život ide. Odlučnost je nešto što se gradi i nešto što izgrađuje naš karakter, samosigurnost i samopouzdanje – ono što razlikuje snažne od slabih osoba. To je ujedno i jedna od najtežih stvari na svijetu-sloboda koju imamo pri odlučivanju i odgovornost koju taj izbor nosi sa sobom. Ljudi zato, koliko god se protiv njih bunili, vole pravila i vole ograničenja jer im olakšavaju izbore, miču odgovornost sa njih samih pri donošenju istih. No taj je naizgled lakši put zapravo vrlo iluzoran jer je svaki izbor koji napravimo uvijek naš izbor, čak i kad nam se čini nametnut i neizbježan. U tom smislu, ono što savjetujem i ono što vam, osim zdravlja kao temelja svakog života želim u novoj godini jest da budete odlučniji. U nastavku zato donosim nekoliko prokušanih savjeta kako to postići. Nije lako, ali je izvedivo.
Mali koraci
Nije lako naučiti vjerovati sebi. Od malena se u nas upisuju određena mišljenja, vjerovanja, nazori, inhibicije i želje, modeli ponašanja i reagiranja. Onakvi smo kakvima su nas napravili, naša obitelj i društvo u kojem živimo. No kako vrijeme odmiče mi stvaramo vlastite modele na temelju postojećih – prisvajamo ih, odbacujemo, krojimo. Počinjemo misliti vlastitom glavom. Da bismo započeli taj proces izgradnje sebe, a tako i počeli vjerovati sebi i svojoj procjeni, potrebno je pokazati si da se na sebe možemo osloniti. Što drugo to može značiti nego izvršavati stvari koje smo si zadali, držati se odluka koje smo donijeli i prihvatiti odgovornost za iste? Velike riječi, ali zapravo se ne moraju odnositi na velike stvari. Baš suprotno – treba početi s malim. Dođite na sastanak u dogovoreno vrijeme, dovršite onu knjigu koja vam već mjesecima stoji na noćnom ormariću pročitana do pola, odite na probni trening o kojem razmišljate dugo. Hoću reći, zadajte si mali zadatak koji znate da trebate obaviti već neko vrijeme, ali to nikako ne činite, neku sitnu stvar koju ste sebi obećali da ćete napraviti i onda je napravite. Zapamtite: velika postignuća započinju malim koracima.
Realna procjena situacije i realno postavljeni ciljevi
Trenirat ćete pet puta na tjedan iako se godinama niste bavili nikakvom fizičkom aktivnošću ? U potpunosti ćete prestati piti? Jest ćete samo zdravu hranu ? Super za vas, ali budite realni i pošteni sami prema sebi. Nitko se uvijek ne drži svakog pravila koje si je postavio. Tajna dobre odluke i poštivanja iste jest da je ona donesena u skladu s vama, vašim slabim i jakim točkama. To znači da pri donošenju i izvršavanju odluka treba na umu imati razvojnu ljestvicu, od nula do sto gdje između ta dva krajnja broja, odnosno onoga „sve ili ništa” postoji još cijeli niz brojeva koji označavaju koliko ste se nešto napravili. Ako ste umjesto zadanih pedeset stranica knjige pročitali deset, ne znači da niste pročitali ništa nego da ste pročitali nešto. Nemojte si postavljati manijakalno visoke kriterije jer će vam oni donijeti novi pritisak, a ako ih i kad ne uspijete ispuniti točno na način na koji ste zamislili izazvat će osjećaj frustracije, smanjiti vašu volju za nastavkom i oslabiti vaš osjećaj vrijednosti i vjere u sebe. A to nije ono što želite , zar ne ? Pokušajte biti iskreni prema sebi- nemojte precijeniti svoje sposobnosti i mogućnosti u danom kontekstu, ali se nemojte niti podcijeniti.
Pravo na grešku
Broj dva dovodi nas do broja tri. Iskušavati sebe znači dopustiti si i tolerirati pravo na grešku. Vrlo sam svjesna da neoliberalni kapitalizam i sadomazohistička dinamika koja ga prati u stopu situaciju postavljaju tako da su greške gotovo pa nedopustive, no istina je da svi radimo propuste. U privatnom životu i karijernoj domeni, prema sebi i prema drugima. Nekad su ti propusti slučajni, a nekad ih naprosto trebamo. Savršenstvo i bezgrešnost ne postoje, karakter se izgrađuje ne samo na pohvalama već i kritikama, i to prije svega načinom na koji im pristupamo. Hoću reći: oni nam uvijek nešto govore i na nama je hoćemo li se njima pozabaviti na konstruktivan ili destruktivan način. Hoćemo li naučiti nešto o sebi i svom funkcioniranju ili ćemo se bez puno obzira vratiti na staro, ignorirajući lekciju koja je jedini korak prema naprijed?
Vlastita perspektiva
Stalno smo okruženi savjetima svih vrsta o tome što bi trebali i što je za nas dobro, što je najbolje. Pogotovo u ovo blagdansko vrijeme kada posjećujemo rodbinu i razgovaramo o svojim životima, uvijek se nađu neki dobrodušni i manje dobrodušni savjeti o tome što bismo trebali sljedeće napraviti ili ne napraviti. U tom se kaosu tuđih mišljenja lako izgubiti i zaboraviti na naše vlastito. Savjeti drugih mogu nam otvoriti novi pogled na situaciju i zaista biti dobro rješenje, no ključno je da konačnu odluku, koja može ili ne mora biti temeljena na tom savjetu, donesemo sami, na temelju vlastitih htijenja i potreba. Uzmite si vremena za razmisliti o tome što vi zapravo možete, želite i trebate jer koliko god vas netko dobro poznavao i koliko god nekome objašnjavali svoju poziciju, imajte na umu da vas nitko u potpunosti ne možete razumjeti kao vi sami sebe. U konačnici, vi ste ti koju tu odluku, kakva god ona bila, morate živjeti. Dopustite sebi da presudnu riječ o odlukama koje se tiču vašeg života imate vi sami. Na taj se način lišavate potencijalnog zamjeranja drugima i jačate osjećaj kontrole nad vlastitim postupcima, a tako i životom.