Osobno nikad nisam shvaćao ljude koji govore kako ne mogu slušati melankoličnu glazbu, jer im spušta raspoloženje. Meni je u nekoliko navrata slušanje tužne glazbe pomoglo da se emocionalno očistim od problema.
Međutim, svjestan sam ipak nije intuitivno smatrati da tugom možemo razbiti tugu. Onda sam se upitao, što kaže znanost?
Nova studija razotkriva što se događa u našim mozgovima kada naše raspoloženje popratimo odgovarajućim stilom glazbe, i čini se da slušanje tužne glazbe može biti korisno – a ne deprimirajuće – jer nas podsjeća na pozitivne događaje, koji nam podižu raspoloženje.
Dotičnu studiju provelo je Sveučilište Durham iz Ujedinjenog Kraljevstva, te Sveučilište Jyväskylä iz Finske – i u njoj su analizirali tri veća upitnika, provedena na 2 436 ljudi. Otkriveno je da postoji širok spektar reakcija na čežnjive pjesme.
Tri odgovora su se isticala: zadovoljstvo, ugoda, te bol. Vrlo često bi te reakcije potaknula upravo glazba.
Psiholog Adrian North sa Sveučilišta Curtin iz Australije – koji nije bio uključen u navedenu studiju – kaže da postoje dvije skupine mogućih objašnjenja za fenomen uživanja u tužnoj glazbi: jedno dolazi od socijalne psihologije, a drugo od kognitivne neuroznanosti.
Socijalna psihologija nalaže da se možda osjećamo bolje kad se usporedimo s nekim tko se osjeća gore od nas. Sve će biti u redu, jer je Thom Yorkeov čak gori od vašega.
Druga hipoteza socijalne psihologije tvrdi da ljudi vole slušati glazbu koja odražava njihovo trenutno stanje – pjesme su poput štimera naše situacije, i one rezoniraju s nama.
Međutim, North tvrdi da je neuroznanost još preciznija – jer objašnjava kemijske procese u našim mozgovima.
Neuroznanost kaže da slušanje tužne glazbe potiče lučenje dopamina
Neki znanstvenici smatraju da je melankolična glazba povezana s hormonom prolaktinom, kemikalijom koja svladava žalost. Tijelo se u biti priprema na traumatičan događaj, pa kada se taj događaj ne ostvari, ono ostaje puno pozitivnih opijata.
Zahvaljujući skeniranjima mozga, saznali smo da slušanje glazbe potiče lučenje dopamina – neuroprijenosnika koji je povezan s hranom, seksom, i drogama – i u određenim emocionalnim stanjima, moguće je da primamo užitak od slušanja tužnih pjesama.
Još jedna hipoteza nalaže da se naš mozak drukčije nosi s tugom kad ju iskusimo uz umjetnost: tužan film, dirljivu pjesmu, ili tragičnu sliku.
Istraživanje objavljeno 2014. godine pokazuje da se slušatelji okreću tužnoj glazbi jer je lijepa, i jer mračne skladbe imaju veći estetski značaj. Sličnu stvar je potvrdila studija provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu i Finskoj.
To također objašnjava zašto je osjećaj tuge povezan s ikoničnom umjetnošću: neka istraživanja ukazuju da melankoličan temperament vodi do primamljivije umjetnosti, i to navodno po objektivnim kriterijima. Naizgled, tuga nas čini fokusiranijima i marljivijima, što utječe na stvaranje, i na slušanje glazbe.
Jedno je sigurno: slušanje tužne glazbe ne djeluje pozitivno kod svih ludi. Autori nove studije otkrili su da kod nekih ljudi tužne pjesme izazivaju nelagodu i stres, najčešće zbog loših sjećanja koje izazivaju – dakle, tmurna i depresivna pjesma nije uvijek najbolji lijek za oraspoložiti prijatelja.
(prilagođeno sa sciencealert.com)
