Bilo je pola dvanaest navečer, 19. veljače, u Ulici 144. brigade HV-a u zagrebačkim Sesvetama. Trojica muškaraca prišla su s leđa 30-godišnjem dostavljaču. Jedan ga je napao, a druga dvojica uzela su mu hranu koju je dostavljao i mobitel. Policija je u priopćenju navela da je riječ o stranom radniku s uređenim boravkom i radom u Hrvatskoj. Ozlijeđen je, a napadači su pobjegli. Takve vijesti rijetko dospiju dalje od crne kronike. Agencija AFP u veljači je objavila reportažu koja pokazuje da nisu iznimke. Dostavljač iz Indije, koji je zatražio da ga se navede samo inicijalima DD, ispričao je da su ga lani dvaput napale skupine mladih: pljuvali su ga, govorili mu da se vrati u svoju zemlju i pokušali mu oteti torbu s hranom.
– Došao sam raditi i živjeti mirno. Mi ne otimamo poslove, rekao je.
U WhatsApp grupama dostavljača, prema AFP-u, prijave napada stižu gotovo svaki tjedan, a najteže ozljede bile su slomljene čeljusti i rebra. Tvrtka Wolt potvrdila je da mnogi napadi na njezine dostavljače nikad ne budu prijavljeni i da ih najčešće čine mladi koji iskoriste priliku. U prošlim nastavcima ovog serijala pisali smo o tome kako strani radnici dolaze, gdje stanuju i zašto ne govore jezik. Ovaj put pitamo kako ih dočekuje ulica.
Što kažu brojke, a što ne kažu
Službene brojke ne pokazuju veliki problem. Prema izvješću o provedbi Akcijskog plana suzbijanja diskriminacije, prošle su godine evidentirana 42 zločina iz mržnje motivirana rasom, nacionalnošću ili etničkim podrijetlom. To je manje nego 2020., kada ih je bilo 67, iako je stranih radnika danas znatno više.
No druge brojke govore drukčije. Pučka pravobraniteljica u izvješću za 2025. navodi da su rasa, etnička pripadnost i nacionalno podrijetlo prošle godine bili najčešća osnova pritužbi zbog diskriminacije, a kao jednu od skupina koje su najčešće meta netrpeljivosti izrijekom navodi migrante, uključujući strane radnike. Upozorava i na pljačke, krađe i etnički motivirane napade.
– Situacija s rasnom diskriminacijom dodatno je pogoršana, zaključuje pravobraniteljica.
U istraživanju Instituta za migracije, provedenom početkom ove godine među 429 radnika iz Azije i Afrike, gotovo 70 posto ispitanih reklo je da se barem ponekad osjećalo diskriminirano. Kako pomiriti te podatke? Najvjerojatnije objašnjenje je da se većina incidenata nikad ne prijavi. Radnik koji ne govori hrvatski, čija dozvola ovisi o poslodavcu i koji ne zna kakva su mu prava, rijetko će otići u policiju zbog pljuvanja ili uvrede. Policijska statistika usto ne razvrstava žrtve kaznenih djela po državljanstvu. AFP je ipak naveo da je broj kaznenih djela protiv državljana Nepala 2024. rastao brže od same nepalske zajednice, koja se te godine povećala za oko polovicu.
Split, jedna večer
Kako izgleda kada se incidenti nižu, pokazao je Split u studenome 2024. U jednoj večeri zabilježena su četiri napada na dostavljače. Dvojica mladića šipkama su napala dostavljača iz Nepala i slomila mu ruku. Trojica maskiranih napala su dostavljača iz Indije. Skupina mladića prevrnula je sedam mopeda stranih dostavljača ispred hotela.
Policija je reagirala brzo. Do jutra su uhićena četvorica osumnjičenih, među njima i maloljetnik, a postupak se vodio zbog pokušaja teške tjelesne ozljede u vezi sa zločinom iz mržnje. Gradske ulice te su noći bile pod pojačanim nadzorom.
Taj slučaj pokazuje da institucije mogu reagirati kad je napad vidljiv i kad se o njemu piše. Teže je s onim što se događa svakodnevno, u tišini i bez svjedoka. Strah i iskustvo Što o stranim radnicima misle građani? Istraživanja pokazuju zanimljiv raskorak između straha i stvarnog iskustva. U istraživanju koje je za Centar za mirovne studije u kolovozu 2024. proveo Ipsos na reprezentativnom uzorku, 48 posto ispitanih reklo je da će im stranci oduzeti poslove, a 59 posto da strani radnici snižavaju plaće domaćima. Njih 47 posto brine da će doseljenici u idućim desetljećima postati većina. Gotovo polovica ispitanih navela je da im smeta kad u kafiću moraju naručiti na engleskom, a trećini je neugodno kad ih vozi taksist stranog podrijetla.
U istom istraživanju, međutim, 74 posto ispitanih smatra da država treba kazniti poslodavce koji iskorištavaju radnike, a 68 posto i stanodavce koji im iznajmljuju neuvjetan smještaj. Građani, dakle, istodobno strahuju od stranih radnika i suosjećaju s njima.
Istraživanje koje je za HRT u veljači ove godine proveo HRejting pokazuje sličnu sliku. Utjecaj stranih radnika na gospodarstvo 37 posto ispitanih ocjenjuje negativno, a 25 posto pozitivno. No kada su upitani o osobnom iskustvu, 42 posto njih navelo je pozitivna iskustva, a samo 13,5 posto isključivo negativna. Više od četvrtine sa stranim radnicima nije ni imalo kontakt. Među onima koji jesu, pozitivna iskustva prevladavaju više od tri puta.
Raspoloženje se pritom pogoršava. Prema istraživanju Instituta za migracije koje je prenio AFP, više od 60 posto građana nezadovoljno je prisutnošću stranih radnika, dok ih je godinu ranije bilo 46 posto. Drugim riječima, slika o stranim radnicima koja se stvara izdaleka mnogo je mračnija od one koju stvaraju stvarni susreti.
Od ekrana do trga
Dobar dio te izdaleka stvorene slike nastaje na društvenim mrežama. Pravobraniteljica u izvješću upozorava da je govor mržnje raširen i na internetu i na javnim mjestima, a da se sloboda izražavanja često doživljava „kao neograničeno pravo koje može poslužiti kao alibi“.
Zoran primjer kako nastaju takvi narativi je video koji je u veljači 2024. kružio TikTokom, s tvrdnjom da Hrvatska ulaže 11 milijuna eura u učenje hrvatskog za strance. Provjera činjenica portala Lead Stories pokazala je da je tvrdnja lažna. Grad Zagreb je za tečajeve te godine izdvojio 150.000 eura, dovoljno za oko 500 polaznika. Ali video je već učinio svoje.
Slični narativi čuli su se i na javnim prosvjedima. Udruga za bolju Hrvatsku organizirala je 29. studenoga 2025. prosvjed na riječkom Jadranskom trgu pod geslom „Za spas hrvatske kulture – NE zamjeni stanovništva“. Prema izvještaju Novog lista, okupilo se nekoliko desetaka ljudi, uz HOS-ovu zastavu i transparent s natpisom „Deportacija“. Predsjednik udruge Ronaldo Barišić s pozornice je tvrdio da je dan ranije migrant u Zagrebu „skoro zaklao“ časnu sestru. Ta tvrdnja nije bila potvrđena, a nije je opravdano predstavljati kao utvrđenu činjenicu. Riječki prosvjed zato je primjer koliko se neprovjereni navodi mogu brzo pretvoriti u političku poruku usmjerenu protiv cijele skupine ljudi.
Teza o „zamjeni stanovništva“ poteče iz krajnje desnih krugova u zapadnoj Europi, a u Hrvatskoj je posljednjih godina postala dio javnog govora. Ministar Božinović u svibnju ju je u Saboru izravno odbacio, ističući da je broj dozvola prošle godine pao za 17 posto. No sama činjenica da se ministar osjećao dužnim to reći pokazuje koliko je ta teza već prisutna.
Važno je razlikovati legitimnu raspravu od mržnje. Pitanja o tome koliko radnika Hrvatskoj treba, tko ih dovodi i kako se integriraju legitimna su i o njima piše i ovaj serijal. Sociolog Ivan Balabanić za AFP je upozorio da je potpora radikalnim stavovima veća kada ljudi osjećaju da im je egzistencija ugrožena te pozvao političare da o migracijama govore otvoreno. „To je naša stvarnost i treba je kao takvu priznati“, rekao je. Problem nastaje kada se legitimna rasprava pretvori u priču u kojoj je dostavljač na biciklu neprijatelj.
Što država radi
MUP je prošle godine u projektu „Zajedno protiv govora mržnje“ proveo više od 1.700 preventivnih aktivnosti. No u izvješću o provedbi Akcijskog plana suzbijanja diskriminacije nismo pronašli nijednu mjeru izravno usmjerenu stranim radnicima.
Pravobraniteljica zato preporučuje nekoliko konkretnih koraka: sveobuhvatnu migracijsku i integracijsku politiku, kampanju za suzbijanje predrasuda prema stranim radnicima, prevoditelje u zdravstvu i ratifikaciju Konvencije Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju na radu. Najvažnija je možda njezina ocjena da „institucionalni okvir integracije gotovo ne postoji“.
Hrvatska se u europskim usporedbama redovito navodi kao jedna od najsigurnijih zemalja za noćne šetnje. Za dostavljača koji u ponoć u Sesvetama nosi torbu s hranom i mobitel u džepu ta je statistika, nažalost, manje uvjerljiva.
Stranih radnika neće biti manje samo zato što ih netko ne želi. Mnogi od njih upravo dovode svoje obitelji. U idućem nastavku pišemo o djeci koja će odrastati u ovoj atmosferi: o drugoj generaciji koja se upravo upisuje u hrvatske vrtiće i škole.
Ovaj tekst napisan je uz financijsku potporu Agencije za medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama i slobodan je za korištenje i prenošenje uz navođenje izvora i imena autora.