Marko je na liječenje krenuo dan nakon svog dvadesetog rođendana. Do tada je, prema vlastitoj procjeni, već izgubio više od sto tisuća eura.
– Procjenjujem da sam ukupno izgubio više od 100 tisuća eura, rekao je u HRT-ovu prilogu objavljenom 10. listopada o Registru isključenih igrača.
Sto tisuća eura u dobi u kojoj većina njegovih vršnjaka još nema ni prvu plaću. Marko nije iznimka koju su novinari pronašli da bi šokirali gledatelje. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, među otprilike 13.000 ljudi koji su se do sredine listopada upisali u Registar i time sami sebi zabranili pristup igrama na sreću, najzastupljenija je dobna skupina od 20 do 34 godine. Njih 85 posto su muškarci.
U prethodnim tekstovima ovog serijala pisali smo o aplikacijama, brojkama i algoritmima. Ovaj put riječ je o ljudima s druge strane ekrana i o tri stvari koje se u gotovo svakoj njihovoj priči pojavljuju istim redom: prvo dolazi dobitak, zatim dug, a na kraju sram zbog kojeg se o svemu šuti predugo.
Počinje ranije nego što mislimo
Kada stručnjaci govore o mladim kockarima, roditelji obično zamišljaju studente. Stvarnost je mlađa. Prema podacima koje je u listopadu iznio HZJZ, 23 posto učenika u posljednjih je godinu dana kockalo za novac, iako im je to zakonom zabranjeno. Ranija domaća istraživanja pokazala su da oko 12 posto hrvatskih srednjoškolaca pokazuje znakove razvoja problema povezanih s klađenjem.
Luka, danas četrdesetogodišnjak koji je iza sebe ostavio 25 godina kockanja i dva liječenja, ispričao je za portal Mirovina.hr da se prvi put kladio s 13 godina, u kladionici pokraj osnovne škole. Počelo je sportskim klađenjem, nastavilo se pokerom, a pravi je slom došao s online klađenjem.
Današnji trinaestogodišnjaci ne moraju ni do kladionice. Zakon je uveo obveznu identifikaciju igrača, no psihijatar Davor Bodor iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan upozorava da se pravila zaobilaze na vrlo jednostavan način – preko tuđeg računa. Isto vrijedi i za one koji su se već upisali u Registar.
– Problem je što se neki ljudi, osobito mlađe osobe, upišu u registar, rekao je Bodor za HRT, a potom nastave igrati preko tuđih računa. Samo toga dana, dodao je, razgovarao je s pet ili šest takvih osoba. Zašto su baš mladi muškarci najranjiviji? Dio odgovora je u onome o čemu smo pisali u prošlom nastavku: aplikacije su dizajnirane za generaciju koja je odrasla na mobitelu. Drugi je dio sportska kultura u kojoj je listić dio gledanja utakmice. Treći je, možda najvažniji, ekonomski. Mlad čovjek s plaćom od koje ne može iznajmiti stan u klađenju ili trgovanju kriptovalutama ne vidi porok, nego prečac. Većina ne ulazi u to da bi se zabavila, nego da bi nešto zaradila.
Kako se od dobitka dođe do duga
Put je gotovo uvijek isti i stručnjaci ga opisuju u tri faze. Prva je faza dobitaka. Rani veći dobitak u literaturi se često navodi kao čimbenik rizika za kasniji problem, jer igrača uvjeri da zna nešto što drugi ne znaju. Druga je faza gubitaka, u kojoj se više ne igra radi dobitka, nego da bi se vratilo izgubljeno. Za to postoji i stručni izraz, lovljenje gubitaka, i to je trenutak u kojem zabava prestaje. Treća je faza očaja: novca više nema, a igra se nastavlja tuđim.
Jedan je ovisnik u emisiji Provjereno Nove TV to opisao rečenicom koja vrijedi za tisuće drugih:
– Na početku je to bio manji kredit pa se to potrošilo.
Zatim veći kredit, pa posudba od prijatelja, pa od rodbine. Taj je čovjek s 90 pao na 68 kilograma, a dug od 600.000 tadašnjih kuna, procijenio je, vraćat će deset do petnaest godina.
– Izmislit ćemo sve i svašta samo da dođemo do novca, rekao je.
Psihijatar Bodor u istoj je emisiji, prije nekoliko godina, iznio podatak koji bi trebao zabrinuti svakog roditelja: prosječan dug njegovih pacijenata u trenutku dolaska na liječenje iznosio je između 32 i 33 tisuće eura. Riječ je o iznosu koji mlad čovjek s prosječnom plaćom ne može vratiti godinama, i to pod uvjetom da prestane igrati.
Digitalno doba taj je put skratilo. Dopušteni minus, kreditna kartica i brzi krediti dostupni su u istom mobitelu u kojem je i aplikacija za klađenje, pa se od gubitka do novog duga dolazi bez ijednog razgovora s drugim čovjekom. U Hrvatskoj je, prema podacima Fine, krajem kolovoza blokirane račune imalo više od 192 tisuće građana, koji su zajedno dugovali 4,13 milijardi eura. Koliko je među njima onih koje je do blokade dovelo klađenje, nitko ne zna jer se takva statistika ne vodi.
Dug koji plaća cijela obitelj
Ovisnost o kockanju često se naziva skrivenom ovisnošću. Ne miriše, ne vidi se na licu i ne ostavlja tragove na tijelu. Otkrije se obično tek kad stigne opomena banke ili kad netko iz obitelji primijeti da je nestala ušteđevina. Bodor procjenjuje da svaki ovisnik o kockanju izravno pogađa četiri do osam ljudi oko sebe.
Kako to izgleda iz perspektive obitelji, opisala je za Varaždinske vijesti sestra muškarca iz okolice Novog Marofa koji se s kockanjem bori više od deset godina. – Svima nam je to bio veliki šok. Mislili smo da je riječ o jednom problemu koji se može riješiti, rekla je o trenutku kada su na vidjelo izašli prvi dugovi.
Zatim je učinila ono što čini većina obitelji: – Mnogo sam puta financijski pomagala svojim novcem, dizala kredite za njega i skrivala sve od roditelja.
Stručnjaci upozoravaju da je upravo to, koliko god bilo razumljivo, najčešća pogreška. Kada obitelj vrati dug, ovisnik ne dobiva pouku, nego novi početak s čistim računom. Tretirati kockanje isključivo kao financijski problem znači liječiti posljedicu, a ne uzrok. Sestra iz Novog Marofa do toga je došla sama: „To je bolest. To je jedna vrsta ovisnosti koja zahtijeva stručnu pomoć, koliko god teško bilo.“
Zašto se šuti
Ostaje pitanje zašto mladi ljudi pomoć traže tek kad dug naraste na desetke tisuća eura. Odgovor je sram. Ovisnik o alkoholu ili drogama u očima okoline je bolestan. Onaj tko je prokockao novac u očima okoline je neodgovoran, lakomislen ili pohlepan, a tako najčešće vidi i sam sebe. Uz to živi u uvjerenju koje ovu ovisnost razlikuje od svih drugih: da postoji jedan potez koji može sve ispraviti. Alkoholičar ne vjeruje da će ga iduća čaša izliječiti. Kockar vjeruje da će mu idući listić vratiti sve.
Kada ta nada nestane, a dug ostane, posljedice mogu biti najteže. Istraživanja u više zemalja pokazuju da je među osobama s poremećajem kockanja rizik od suicidalnih misli i pokušaja znatno viši nego u općoj populaciji. I u Hrvatskoj su roditelji koji su zbog kocke izgubili djecu javno progovorili upravo zato da bi se o tome prestalo šutjeti.
Zato je važno ponoviti ono što liječnici stalno govore: ovo je bolest koja se liječi i liječenje je učinkovito. Pomoćnik ravnatelja HZJZ-a Željko Petković upozorava pritom da odgovornost nije samo na pojedincu.
– Osoba koja ima problem, koja je u riziku, ne može se kontrolirati i ne možemo prebaciti odgovornost na nju, rekao je u HRT-ovu prilogu od 20. listopada, uz napomenu da nijedan tretman nema smisla ako je čovjeku sredstvo o kojem je ovisan i dalje dostupno.
Prvi je korak zato isključenje. Upis u Registar isključenih igrača obavlja se putem sustava e-Građani, a zabrana se može zatražiti na rok od tri mjeseca naviše ili trajno. Sustav nije savršen. Miran, jedan od sugovornika HRT-a, nakon nekoliko se mjeseci ispisao iz Registra i, kako kaže, „iste sekunde“ otišao u kasino, pa se ponovno upisao. Fabijan je, dok je bio isključen u Hrvatskoj, počeo igrati na stranim stranicama, što sam naziva velikom rupom u sustavu.
Drugi je korak razgovor s liječnikom obiteljske medicine ili izravno sa stručnjacima. Dnevna bolnica za ovisnost o kockanju djeluje u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, pomoć pružaju županijski zavodi za javno zdravstvo i klubovi liječenih ovisnika, a HZJZ ima i besplatnu telefonsku liniju. Od 20. studenoga Fina u svojim poslovnicama otvara besplatna savjetovališta za prezadužene građane, koja uz izradu plana otplate nude i psihološku podršku.
Treći je korak, i najteži, reći nekome. Gotovo svi koji su prošli liječenje kažu isto: najgori dan nije bio onaj kad su izgubili najviše, nego onaj prije nego što su priznali. Nakon toga dug je i dalje bio isti, ali ga više nisu nosili sami.
U idućem nastavku pratimo novac u suprotnom smjeru: kamo odlazi ono što igrači izgube i tko sve na tome zarađuje.
Ako vi ili netko vama blizak ima problem s kockanjem ili razmišlja o samoozljeđivanju, potražite pomoć liječnika ili nazovite hitnu službu na broj 112.
Ovaj tekst napisan je uz financijsku potporu Agencije za medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama i slobodan je za korištenje i prenošenje uz navođenje izvora i imena autora.