Praksa može biti jedan od najboljih ulaza u karijeru, ali samo ako doista nešto učite. Sama činjenica da je ime poznate kompanije jednom retku vašeg životopisa ne znači nužno da ste stekli korisno iskustvo.
Zato prvi kriterij ne bi trebao biti veličina logotipa na zgradi nego pitanje: što ću tamo konkretno raditi?
U većoj kompaniji možda ćete dobiti uređeniji onboarding, mentora i jasnije procese. U manjoj možete dobiti širi raspon zadataka i ranije preuzeti odgovornost. Ni jedno ni drugo nije automatski bolje. Važnije je imate li priliku napredovati od promatranja prema stvarnom radu.
Ako na razgovoru nitko ne zna objasniti što će praktikant raditi osim „pomagati timu”, to nije sjajan znak. Dobra praksa trebala bi imati barem približno definiran sadržaj, osobu koja vas vodi i neku vrstu progresije.
Mentor može vrijediti više od brenda poslodavca
Na početku karijere osoba koja vam objašnjava kako i zašto se nešto radi može napraviti ogromnu razliku. Mentor koji redovito daje feedback i postupno vam daje složenije zadatke pretvara nekoliko mjeseci prakse u ozbiljno iskustvo.
Ako možete, pogledajte što su radili praktikanti prije vas. LinkedIn je za to prilično koristan. Jesu li nakon prakse ostali u kompaniji? Jesu li kasnije nastavili karijeru u istoj struci? Kakve zadatke navode?
Plaća je također važna, posebno studentima kojima rad nije hobi nego način financiranja života. No ako uspoređujete dvije korektne ponude, razlika u nekoliko desetaka eura mjesečno možda je manje važna od kvalitete posla koji ćete dobiti.
Dobra praksa trebala bi završiti tako da možete navesti nekoliko konkretnih stvari koje ste naučili raditi. „Bio sam tri mjeseca u kompaniji X” nije osobito snažna profesionalna priča. „Samostalno sam pripremao izvještaje, radio analize, sudjelovao na sastancima s klijentima i završio vlastiti mali projekt” jest.
Praksa bi trebala biti početak profesionalnog razvoja, ne samo potvrda da ste nekoliko mjeseci negdje bili.