Oznaka: Dosje: Tko ne brine za stare?

Nakon lista čekanja, skupih privatnih domova, sela bez liječnika, iscrpljenih kćeri i domova bez njegovateljica, ostaje najvažnije pitanje: može li drukčije? Može. Ne radi se samo o novcu: zemlje koje su to riješile skrb su pretvorile u pravo, a ne u

Hrvatska gradi nove centre za starije, ali već sada u domovima nedostaje oko dvije tisuće radnika. Njegovateljice odlaze u Austriju, medicinske sestre u bolnice, a na njihova mjesta sve češće dolaze žene iz Nepala i s Filipina. Zgrade se mogu izgradi

Najveći pružatelj dugotrajne skrbi u Hrvatskoj nije ni država ni privatni sektor, nego obitelj – a u obitelji najčešće žena. Procjenjuje se da pola milijuna ljudi neplaćeno njeguje svoje bližnje. Sustav na njih računa, ali im ne daje ni bolovanje.

U hrvatskim selima starost sve češće znači život bez trgovine, autobusa ili liječnika u blizini. Neke od tih teškoća ublažavaju gerontodomaćice iz programa Zaželi, no njihova pomoć i dalje ovisi o ugovorima na određeno vrijeme.

Od svaka tri kreveta u hrvatskim domovima za starije dva su danas u privatnim rukama. Privatnici su popunili prazninu koju je država desetljećima ostavljala, ali cijene određuju sami, cjenike rijetko

Hrvatska je već danas jedna od najstarijih zemalja Europe, a više od 910 tisuća njezinih stanovnika ima 65 ili više godina. Istodobno, nitko ne može pouzdano odgovoriti na jednostavno pitanje: koliko ljudi zapravo čeka mjesto u domu za starije?